Imam 20 godina i radim u maloj prodavnici u Istočnom Sarajevu. Inače, radno vrijeme mi je 8 sati, ali sam danas mjenjala bolesnu koleginicu. Oko 18h došao je jedan šesnaestogodišnjak koji živi blizu mog radnog mjesta. Uobičajeno me he upitao “Šta ima, kako ide?” na šta sam odgovorila “Ma cijeli dan ništa nisam pojela, umrijeću od gladi.” Kupio je šta je trebao i izašao. Nakon pola sata je došao sa kesom u kojoj je bio tost, supa u tegli i salvete. Raznježila sam se i zahvalila se poljubivši ga u obraz. Kad sam završila s jelom krenula sam se obrisati i vidjela broj telefona na salveti. Šta bi rekli njegovi? Na papirić sam napisala svoj broj i stavila ga u jednu kesu u koju ću mu staviti stvari kada ponovo dođe. Pa šta bude 🙂
IZVOR:ispovesti.com
0 komentari