Kako sazrijevam, sve više se mijenjam. Voljela sam sunce, šetnje tokom ljeta sa drugaricama.. sad volim jesen, kišu, tmurno vrijeme, setanje po kiši sama, bez kisobrana (povremeno). Sve manje volim provoditi vrijeme sa ljudima, osim onih onih meni dragih. Volim sama provoditi vrijeme. Ne mogu slušati ljudske glasove, svađe, rasprave u prolazu, tako da uvijek slušam muziku. Iako sam mlada, i nisam živjela u to vrijeme, slušam ex yu rock. Imam dvije dobre drugarice, dvije mačke i psa. To mi je dovoljno da budem sretna. Govore kako trebam izlaziti, družiti se s ljudima, upoznavati nove osobe. Ja jednostavno ne volim to. Nemam momka. Kažu da sam probirljiva, kako trebam da budem s nekim, da se uhodam. Imala sam dosta ponuda, ali ne želim biti s nekim ko mi se istinski ne sviđa. Bila sam očajna što nemam nikoga, ali to je iza mene. Trudim se ostvariti svoj cilj, te postati arhitektica. Ne zanima me što pričaju loše o meni. Prije mi je sve smetalo, ali sada gledam samo sebe.
IZVOR:ispovesti.com
0 komentari